Kako su ashabi zarađivali za život?

Preveo: Nedim Botić

Ali ibn Ebi Talib, radijallahu ‘anh, kazuje: „Jedne prilike sam jako izgladnio, i krenuo sam u potragu za poslom u predgrađima Medine. Naišao sam na neku ženu koja je sakupila zemlju, i pomislio sam da je potreban neko ko bi je zalijevao vodom. Otišao sam k njoj i sklopili smo dogovor da za svaku kofu vode koju donesem zauzvrat dobijem jednu datulu.

Donio sam šesnaest kofa vode, sve dok mi ruke nisu od napora otekle. Donio sam toj ženi vodu i malo se napio. Tada sam stavio svoje ruke pred nju, i ona mi je izbrojala šesnaest datula. Došao sam kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i ispričao mu to, i on, sallallahu ‘alejhi we sellem, je s mnom ručao te datule.“ (Ibnu-l-Džewzi, Sifetu-s-Safwe, 1/320)

Pouke i poruke:

1. Ovaj nam događaj prikazuje težinu iskušenja kroz koja su prolazili ashabi i način na koji su oni izlazili s njima na kraj.
2. Alija, radijallahu ‘anh, je izašao vani i radio vlastitim rukama kako bi stekao halal opskrbu, a nije sjedio kod kuće i čekao druge ljude da mu pomognu.
3. Događaj nam prikazuje snagu sabura Alije, radijallahu ‘anh, koji se je radio težak fizički posao, a istovremeno je patio od teške gladi koja mu je iscrpjela snagu.
4. Iz ovog događaja takođe možemo naučiti lekciju o odanosti i davanju prednosti onima koje volimo nad samim sobom. Uprkos gladi i teškom poslu koji je odradio, Alija, radijallahu ‘anh, je sačuvao svoju „platu“ dok se nije vratio Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i s njim ručao.

Izvor: „Alija ibn Ebi Talib“, dr. Alija Muhammed Es-Sallabi, 1/148)
minber.ba

AHIRETSKA NAGRADA….. PRVI DIO…. PART 3

1.3.            Istina i laž

 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi  Džennetu. Čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok kod Allaha ne bude upisan da je iskren. Čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenost i griješenje, a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. Čovjek će se  neprestano koristiti lažima sve dok kod Allaha ne bude upisan lažovom.[1]

A Uzvišeni Allah kazuje u Kur’anu:  O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.[2] i Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže! [3]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Hadis će iz svake generacije prenositi najčasniji i najpouzdaniji ljudi. Oni će od njega odstranjivati iskrivljena tumačenja fanatika, imputiranja lažova i pogrešne intrepetacije neznalica.”[4]

”Zahvaljujući tim ogromnim naporima islamskih učenjaka, uspostavljena je precizna naučna metodologija koja omogućava raspoznavanje onoga što je Posljednji Allahov Poslanik uistinu rekao ili uradio od onoga što je eventualno podmetnuto od strane određenih ljudi ili frakcija koji su lažnim predanjima nastojali zadobiti legitimitet za svoja nastrana učenja i pravce.

Nije dozvoljeno lagati uopće a nije isto lagati uopće i lagati na ili za Allahovog Poslanika salallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem je rekao, precizno, jasno i nedvosmisleno: … A Ko na mene najmjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u džehennemskoj vatri. [5] [6]

Onaj ko misli da je dopušteno da slaže ‘za’ Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, neka mu bude jasno, da Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nije bio nesposoban. On je islam najbolje objasnio i ummetu prenio. I nema potrebe da se laže da bi se islam, ibadet ili nešto drugo uzdiglo. Islam ne uzdižu ljudi nego Allah!

Jedini način kako da indetificiramo lažan hadis jeste taj da se uvijek okrećemo pravim hadiskim autoritetima.

[1] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga  3., Poglavlje o dobročinstvu i rodbinskoj vezi, hadis broj 1809, str. 272.

[2] Kur’an, Ahzab, 70.

[3] Kur’an, Gafir, 28.

[4] Et-Taberi, Ibn Adijj i drugi. Apokrifni hadisi, zbirka lažnih hadisa, dr. Šefik Kurdić, str. 8.

[5] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga  3., Poglavlje o znanju, hadis broj 1861, str. 320.

[6] Apokrifni hadisi, zbirka lažnih hadisa, dr. Šefik Kurdić, str. 8.

 

sljedeci dio
1.4. Ahiret

Ahiretska nagrada ….. Prvi dio …. part 2

1.2.            Zašto nam je potreban hadis, odnosno, Allahov Poslanik

 

Kaže Uzvišeni Allah:  Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je kada na muke udarite, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.[1]

Prenosi se od Džabira, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji ja naložio vatru pa kada je njena svjetlost obasjala prostor oko nje, leptiri i ostali insekti počeše u nju upadati, a taj ih čovjek u tome nastoji spriječiti, ali mu to ne polazi za rukom. Takav je primjer mene i vas. Ja vas pridržavam za vaš struk nastojeći da spriječim da u vatru upadnete i govorim: bježite od vatre, bježite od vatre…, a vi me nadjačavate i u vatru bezglavo srljate.  [2]

Hadis je sve ono što je Allahov poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rekao, uradio ili šutnjom odobrio. I svaka njegova naredba, preporuka, savjet, riječ, djelo je naš uzor za Allahovu milost i nagradu na onome svijetu. Uzor za nagradu gledanja u Allahovo uzvišeno, časno lice.

Kaže Uzvišeni Allah: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.[3]

 

S obzirom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan cijelom čovječanstvu kao milost i upućivač, on je nastojao da sve ljude izvede na Pravi put, bez obzira kojem narodu i plemenu pripadali. Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod židovskog dječaka koji se razbolio, a ponekad je služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stao je iznad njegove glave i rekao mu: Reci: La ilahe illallah! Dječak je pogledao u svoga oca, a Poslanik je i dalje ponavljao iste riječi. Tada je otac ovoga dječaka rekao: Poslušaj Ebul-Kasima! Dječak je tada izgovorio šehadet, a Poslanik je rekao: Hvala Allahu koji ga je mojim trudom sačuvao Vatre.[4]

 

O Poslanikovoj brizi za njegovim ummetom govori i hadis od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio citirane Allahove riječi Ibrahima, alejhis-selam: Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere.[5] I riječi Isa, alejhis-selam: Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si. [6] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je podigao svoje ruke i zamolio: Gospodaru moj, moj ummet… moj ummet! Uzvišeni Allah rekao je: O Džibrile, idi do Muhammeda – a Gospodar tvoj je o svemu najbolje obaviješten – i pitaj ga šta ga je uplakalo.  Džibril, alejhis-selam, došao mu je i upitao ga, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio ga je o tome šta je rekao, iako je Allah o tome najbolje upoznat. Uzvišeni Allah tada je rekao: O Džibrile, idi do Muhammeda i reci mu: ‘Mi ćemo biti zadovoljni tvojim ummetom i nećemo te ožalostiti.’ [7]

Ljudi moraju da se trude da budu dio tog ummeta.

 

Kaže Uzvišeni Allah: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku. [8] Voljeti Poslanika i biti dio njegova ummeta jeste pokoravati mu se i slijediti ga. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: Ko mi se pokori, pokorio se Allahu. Ko mi bude neposlušan taj je neposlušan Allahu…. [9] Opet se vraćamo na riječi Uzvišenog Allaha gdje je rekao: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. [10] I tim riječima čovjek se mora svaki dan vraćati. Mora ih naučiti napamet, mora ih studirati, mora ih živjeti i životom svojim braniti.

 

Ni jedna druga međuljudska veza nije usporediva s vezom između Allahova Poslanika i vjernika. Allahov Poslanik više voli vjernike i više brine za njihovo dobro nego što to čine njihovi roditelji ili oni sami. Roditelji, bračni drugovi ili djeca mogu i nauditi, egoistično se  ophoditi ili navesti na greške i zablude, ali ne i Allahov Poslanik. On radi za svoj ummet samo ono što vodi vječnom dobru i sreći.

 

Sve što je pripovijedao je za dobrobit njegova ummeta. Pa kako čovjek može na njega lagati? Kako ga čovjek može ne slušati i njegove savjete ignorisati? Kako se čovjek može izigravati sa njegovim sunnetom kada misli da će se sam jednim mevludom u toku godine dana iskupiti i među njegove sljedbenike upisati? Zar stvarno misli da će se time spasiti. Još uvijek naš svijet nema naviku donositi salavat na Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem iako je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem,  rekao da ko ne donese salavat kad se spomene njegove ime da je škrtac. A Allah će na donosioca salavata donijeti salavat deset puta. Još uvijek je za mnoge isto što je rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem  i ono što je rekao neki “dobri” čovjek. Nekima je čak preče ono što je rekao neki šejh nego li Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Neki će kazati kako je danas drugo vrijeme i da se ne može praktikovati sunnet, ali to je pogrešno jer je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem rekao: Onaj ko ne želi moj način života, ni ne pripada meni. [11] Zaista je veliko neznanje i nesreća kazati kako su mnoge stvari iz sunneta prevaziđene. Neka znaju oni koji ovako misle da je sunnet vječan, a oni su prolazni. Sunnet će ih nadživjeti. Rekao je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem: Allah uvodi čovjeka u džennet sa sunnetom kojeg se pridržavao. [12]

Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem je rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati dok njegova strast ne bude slijedila ono sa čime sam došao. [13] Također je rekao: Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, neće biti pravi vjernik od vas onaj kome ja ne budem bio draži od njegovog imetka, djece, svih ljudi pa i od samog njega. [14]

Prenose Ibn Abbas i Enes, radijallahu anhum, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jednom upitao svoje drugove: Ko vas najviše zadivljuje vjerovanjem (imanom)? ‘Meleki’, odgovoriše oni.  Kako da ne vjeruju kad su kod Gospodara svog? Onda će oni: ‘Poslanici.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Kako da ne vjeruju kad im se dostavlja objava? Onda oni rekoše: ‘Pa, mi.’ Ili su rekli: ‘Ashabi’. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Šta vam je, kako da ne vjerujete a ja sam među vama?  Pa je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nastavio: No, najviše zadivljuje vjerovanje ljudi koji će doći poslije mene. Naći će Knjigu objave te u nju povjerovati i slijediti je. To su ljudi čije vjerovanje najviše zadivljuje. U nekim rivajetima stoji da je rekao: Vjerovat će u mene, a nisu me vidjeli. To su moja istinska braća. [15] Naravno to ne govori da smo mi bolji od ashaba. Oni su najbolji. Oni su Oni prvi, uvijek prvi! [16] ; Oni će Allahu bliski biti. [17]

 

Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je govorio o onim muslimanima koji će doći nakon odabranih generacija (ashaba, tabi’ina i tabtabi’ina). Muslimani koji će biti dosta slabiji u vjerovanju od ovih prvih odabranih generacija, ali će svojom borbom, žrtvom i ponosom što su Muhammedovi, sallallahu alejhi ve sellem, sljedbenici dostići velike stepene i položaje koji će zadiviti i samog Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i njegove časne ashabe, radijallahu anhum. To divljenje će ići dotle da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskazao veliki žal što nije vidio taj dio svog ummeta i odlikovao ih je posebnom titulom moja braća.

 

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao na mezarje, pa rekao: Es-selamu alejkum, boravište naroda koji vjeruje, i mi ćemo vam se, inšallah, pridružiti.,  pa je nastavio dalje: Volio bih da smo vidjeli našu braću. Rekoše:  Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče? Pa je nastavio Allahov Poslanik Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet. Rekoše ashabi: Kako ćeš poznati one koji još nisu došli, od tvog ummeta, o Allahov Poslaniče? Reče: Reci mi, kada bi čovjek imao konje s bijelim biljegom na čelu, da li bismo ih mogli prepoznati među potpuno crnim konjima? Rekoše: Mogli bismo, Allahov Poslaniče. On reče: Naša će braća doći svijetlih (bijelih) lica i čisti od abdesta, a ja ću ih predvoditi na Havd (vrelo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem).[18]

 

Drugu verziju ovog hadisa od Muslima navodi i ibn Hadžer el-Askelani ovako:

Prenosi El-Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Volio bih da sam sreo svoju braću!  Rekoše: O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoja braća? Reče: Vi ste moji ashabi, a moja su braća ljudi koji će poslije mene doći i u mene vjerovati a nisu me vidjeli. Zatim je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: O Ebu Bekre, zar i ti ne voliš ljude do kojih je došlo da me ti voliš pa su te zavoljeli…[19]

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Primjer mog ummeta je kao primjer kiše: ne zna se jesu li bolje njegove prve ili potonje generacije.[20]

Svi ovi hadisi pokazuju koliko su dobri oni koji vjeruju u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nisu ga vidjeli.

Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je činio dobro svakome, ne pitajući se je li ta osoba dobra ili loša. Imao je najveće srce za sve ljude!

[1] Kur’an, Et-Tevbe, 127.

[2] Sahihu-l-Buhari, 4 tom, poglavlje Rikak, hadis broj 6483, str. 612.

[3] Kur’an, El-Azhab, 21.

[4] Buhari, Ebu Davud i Ahmed 3/175/12278  i ovo je njegova(Ahmedova) verzija.  Čime nevjernik postaje musliman; http://www.minber.ba , 20. decembar. 2013., Autor: dr. Safet Kuduzović.

[5] Kur’an, Ibrahim, 36.

[6] Kur’an, El-Maide, 118.

[7] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o imanu – vjerovanju, hadis br. 96.

[8] Kur’an, En-Nisa, 59

[9] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – sažetak, 2/331, Poglavlje o vlasti, hadis br. 1223.

[10] Kur’an, Ahzab, 21.

[11] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o braku, hadis br. 795.

[12] Ahmed. Pogledati: Voljeti Poslanika, znači slijediti ga!, http://www.lijecenje-kuranom.com , 21. decembar. 2013. Hfz.mr. Senaida Zajimović.

[13] Hadis bilježe Et-Taberani i Ebu Nu’ajm, a po Neveviju je ovaj hadis vjerodostojan. Značenje kelime i šehadeta, http://www.minber.ba , 22. decembar. 2013

[14] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o imanu – vjerovanju, hadis br. 23.

[15] El-Mudžem el-kebir, 12/88, od Taberanija, hadis br. 12560, i El-Sahiha, šejha Albanija, hadis br. 3215, i El-Istizkar, 1/188, imama Ibn Abdul-Berra. Pogledati:  Poslanikova braća, http://www.minber.ba , 1. januar. 2014., Halila ef. Makić.

[16] Kur’an,  Waqia, 10.

[17] Kur’an,  Waqia, 11.

[18] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o abdestu, hadis br. 129.

[19] Bilježi ga imam Ibn Hadžer El-Askalani u Lisanul-Mizan, 7/331, a osnova ovog hadisa je kod imama Muslima u prošlom hadisu. Pogledati: Poslanikova braća, http://www.minber.ba , 1. januar. 2014., Halila ef. Makić.

[20] Hadis bilježe imam Ahmed, Taberani i Ebu Ja‘la. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u djelu Sahih el-džami`u el-sagir ve zijadetuhu. Pogledati: Poslanikova braća, http://www.minber.ba , 1. januar. 2014., Halila ef. Makić.

 

u sljedećem dijelu

  Istina i laž

Ahiretska nagrada PRVI DIO … part 1 ….

PRVI DIO

1. AHIRETSKA NAGRADA I HADIS

1.1. Muhammed salallahu alejhi ve sellem

Najljepše i najbolje što je imao naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je to što je on bio Allahov Poslanik. Bio je miljenik i prijatelj Allahov. Allah ga je odgajao od kako se rodio. Danas ne postoji stvorenje na ovom svijetu koje se više posjećuje od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, niti stvorenje koje se spominje više od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Kaže Uzvišeni Allah: Muhammed je Allahov poslanik i na drugom mjestu Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.
Alija ibn Ebi Talib radijallahu anhu opisujući Allahovoga Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, između ostalog kaže : Niti sam vidio prije njega, a niti poslije njega nekoga da mu je sličio. Salallahu alejhi ve sellem.
Kaže Uzvišeni Allah: Tako Mi zvijezde kad zapada, Vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.

Prenosi Ahmed ibn Hanbel od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma koji kaže: “Pisao sam sve što sam čuo od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i želio to naučiti napamet, pa su mi Kurejšije zabranile, govoreći: Ti pišeš sve što čuješ od Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je čovjek koji nekada govori i u srdžbi.’ Pa sam se suzdržao od pisanja. Kasnije sam to spomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mi je rekao: Piši, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, iz mojih usta izlazi samo istina.

u sljedećem dijelu

1.2. Zašto nam je potreban hadis, odnosno, Allahov Poslanik

Ahiretska nagrada …. Uvod

Selam…

Uploadovat ću svoj diplomski rad… pa bom, ako je ko željan da pročita bujrum 🙂 meni naravno neće smetati….

”Ahiretska nagrada u hadisu Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem”

 

U ime Allaha, Milostivog Samilosnog. Neka je hvaljen i slavljen Veliki Dobročinitelj i Najbolji Opskrbitelj onoliko puta koliko ima tinte kojom su ispisani svi trenuci od Adema pa do ‘kraja’ dunjalučkog vremena. Zatim neka je mir i blagoslov na Muhammeda, našeg poslanika, vjerovjesnika i uzora koji je djela svoja, život svoj i imetak svoj crpio iz zadovoljsta Gospodara svega i svačega.

 

Odlučio sam u ime Allaha da obradim u ovom diplomskom radu ahiretske nagrade koje su obećane samo kroz hadis Allahovog poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve sellem iz jednog jedinog razloga, a to je zato što je to nešto što nas podstiče da budemo bolji i da budemo korak bliže Licu Allaha, Onoga od Kojeg nema ništa ljepše niti će ikad biti.

Vjernik treba da traži način, da žudi i da želi da bude dio skupine koja će ”sa divana gledati.”[1], jer će zaista ”toga dana neka lica blistava biti, u Gospodara će svoga gledati.”[2]

To će biti predivan dan koji je dan najveće nagrade te dan posjete kod Silnog i Moćnog Stvoritelja nebesa i Zemlje. To je onaj dan kada će vjernici gledati u Njegovo Uzvišeno Lice, kojem nijedno drugo nije nimalo slično a ni uporedivo ni u kojem smislu. To je Lice koje naše oči i naša pamet nije sposobna da zamisli ni kad bi se udvostručila bezbroj puta. Vjernici će ga vidjeti kao što vide pun mjesec u vedroj noći.

Glasnik će zavikati: ”Džennetlije! Allah vas zove sebi!

Oni će odgovoriti: ”A zbog čega? Zar nije naša lica svijetlim učinio? Zar nije naše vage teškim učinio? Zar nas nije u Džennet uveo?”

Dok oni budu čekali odgovor zablistat će Svjetlo koje će obasjati čitav Džennet pa će podići svoje glave prema tom svjetlu i ugledat će Najveličanstvenijeg, Svetog, Uzdignutog iznad njih, iznad svakoga.

Pa će im reći Uzvišeni Allah: ”Esselamu alejkum!”

Tad će vjernici stojati pred Nekim Ko je stvorio svaki atom svakog postojanja. Pred Nekim Ko ima sva srca među svojim prstima. Pred nekim ko je Najmoćiniji, Najjači, Najslavniji, Najbolji, Najveći i tako u nedogled.

Pred nekim ko je Vladar nebesa i zemlje, pred nekim ko je Kralj svih vladara!

Tad će se Allah obraćati onima koji su mu se pokoravali iako ga nisu vidjeli a ni čuli!

Njihove će želje biti ispunjene, pa i ona najveća.

Allah će reći: ”Tražite od mene!”, i oni će tražiti da vide njegovo lice!

Pa će se Gospodar otkriti! Uklonit će zastor! I pokazati im se u Svojoj Veličanstvenosti! Pa će ih prekriti Svojom svjetlošću!

I oni će zaboraviti na sve što su imali i što su planirali da imaju u Džennetu!

I toga dana, tog petka, na tom mjestu niko neće ostati a da Gospodar neće s njim razgovarati.[3]

Istinska blagodat Dženneta nije u njegovu zelenilu, niti u hurijama, niti u njegovu srebru i zlatu i draguljima. niti u njegovim rijekama pa ni u dvorcima.

Zaista prava blagodat Dženneta je gledanje u lice Plemenitog Gospodara Dženneta.

To je sigurno velika blagodat u Džennetu i Allahovim obećanjem vjernici ”U njemu će imati što god zažele”, i kako se naglašeno garantuje, ”a od Nas i više.” [4], i zaista ”Sve što je na Zemlji prolazno je. Ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog.”[5]

Reći će Allah: ”O Dženetlije!

”Odazivammo Ti se, Gospodaru, i hrlimo Ti! Svako dobro je samo kod Tebe.” reći će oni.

Allah će ih pitati: ”Jeste li zadovoljni?” a oni će reći: ”A zašto da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, a dao si nam ono što nisi nikome od svojih stvorenja.”

Zatim će Plemeniti reći: ”A hoćete li da vam dam nešto bolje od toga svega?”

Allah želi dati nešto što je bolje od gledanja u Lice Gospodara nebesa i Zemlje.

”Gospodaru, a šta je to?”

”Podarit ću vam Svoje zadovoljstvo i nikad se na vas rasrditi neću.[6]

Eto, to je najveća i najbolja Ahiretska nagrada. Zbog toga vjernik treba da jede, hoda, radi, uči i živi. Samo zbog toga. Slavljen neka je Allah.

U ovom diplomskom radu, ako Allah da, probat ću svojim umijećem uz Allahovu pomoć prikazati konačni cilj naših dobrih djela koja činimo tako što slijedimo praksu Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Odradit ću pomoću hadisa koji govore o nagradi na Ahiretu. Poslije svakog hadisa napisat ću samo neke poruke i pouke hadisa koji svojim sadržajem obećavaju mnogobrojne ahiretske nagrade koje vode onoj velikoj Ahiretskoj nagradi (gledanje u Allahovo Uzvišeno Lice) pa i onoj najvećoj (Allahovo vječno zadovoljstvo nama i nepostojanost Njegove srdžbe prema nama) Ahiretskoj nagradi..

Znači, u pitanju su hadisi koji u svom tekstu govore o bilo kakvom vidu nagrade na ahiretu koja se stiče nekim djelom.

Prvo ću u prvom dijelu nešto kratko reći o Allahovom poslaniku Muhammedu, neka je na njega Allahov mir i blagoslov, i ukazati na to da on ne govori po hiru svome. Zatim ću nešto reći općenito o Hadisu i o tome zašto nam je potreban hadis te koje su njegove blagodati. Zatim, zaista, nezaobilazno je da objasnim razliku između vjerodostojnih i apokrifnih predaja koje nažalost dolaze do nas i neometano nas vode u zabludu. Na kraju prvog dijela ću pisati o ahiretu i vrijednost naših djela.

Nakon toga u drugom dijelu ću tematski podijeliti hadise. Tematiku sam odabrao na osnovu hadisa Sedam kategorija ljudi Allah će staviti u Svoj hlad na Dan kada drugog hlada ne bude bilo osim Njegovog hlada. Zaista, kako sam istraživao sve hadise uvidio sam da svaki od njih direktno ili indirektno pripada tim kategorijama ljudi u smislu da je isti razlog činjenja određenog djela nakon kojeg slijedi Ahiretska nagrada. U svaku kategoriju ću uvrstiti samo nekoliko hadisa (ne sve jer ih ima jako puno) i napisati tezu ili dvije o najvažnijoj poruci i pouci tog hadisa te na kraju svake kategorije odraditi analizu same kategorije. Nisam navodio poruke i pouke nekih hadiskih učenjaka islamskog ummeta, jer nemam literature koja je time bogata a sigurno je da je ima.

Nakon toga u trećem dijelu mog rada dolaze hadisi o Džennetu; boravku i dešavanjima u njemu. Razlika između predhodnih hadisa i tih je u tome što ti predhodni spominju određeno djelo ili razlog preko ili zbog kojeg čovjek postiže nagradu dok se u ovim hadisima ne spominje ni povod ni razlog za nagradu. Znači, u tim hadisima Vjerovjesnik, salallahu alejhi ve sellem, govori samo o nagradi a ne i o povodu ili razlogu. Dodatno ću to objasniti kasnije.

I na kraju ću završiti sa zaključkom i zahvalom Uzvišenom i Plemenitom Allahu.

 

[1] Kur’an, Mutaffifun, 15.

[2] Kur’an, Qijjama, 22,23.

[3] Hadis prenosi Tajalisi koji je vjerodostojan. Pogledati: Tezkira II, podsjetnik na stanja umrlih i ahiretska dešavanja, od el-Kurtubija, preveo Topoljak dr. Sulejman,  str- broj 293.

[4] Kur’an, Qaf, 35.

[5] Kur’an, Er-Rahman, 26, 27.

[6] Mutefekun  alejhi. Pogledati: Tezkira II, podsjetnik na stanja umrlih i ahiretska dešavanja, od el-Kurtubija, preveo Topoljak dr. Sulejman,  str. broj 293.

I am not what you think, i am what you cant imagine !