1.2. Zašto nam je potreban hadis, odnosno, Allahov Poslanik
Kaže Uzvišeni Allah: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je kada na muke udarite, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.[1]
Prenosi se od Džabira, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji ja naložio vatru pa kada je njena svjetlost obasjala prostor oko nje, leptiri i ostali insekti počeše u nju upadati, a taj ih čovjek u tome nastoji spriječiti, ali mu to ne polazi za rukom. Takav je primjer mene i vas. Ja vas pridržavam za vaš struk nastojeći da spriječim da u vatru upadnete i govorim: bježite od vatre, bježite od vatre…, a vi me nadjačavate i u vatru bezglavo srljate. [2]
Hadis je sve ono što je Allahov poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rekao, uradio ili šutnjom odobrio. I svaka njegova naredba, preporuka, savjet, riječ, djelo je naš uzor za Allahovu milost i nagradu na onome svijetu. Uzor za nagradu gledanja u Allahovo uzvišeno, časno lice.
Kaže Uzvišeni Allah: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.[3]
S obzirom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan cijelom čovječanstvu kao milost i upućivač, on je nastojao da sve ljude izvede na Pravi put, bez obzira kojem narodu i plemenu pripadali. Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod židovskog dječaka koji se razbolio, a ponekad je služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stao je iznad njegove glave i rekao mu: Reci: La ilahe illallah! Dječak je pogledao u svoga oca, a Poslanik je i dalje ponavljao iste riječi. Tada je otac ovoga dječaka rekao: Poslušaj Ebul-Kasima! Dječak je tada izgovorio šehadet, a Poslanik je rekao: Hvala Allahu koji ga je mojim trudom sačuvao Vatre.[4]
O Poslanikovoj brizi za njegovim ummetom govori i hadis od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio citirane Allahove riječi Ibrahima, alejhis-selam: Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere.[5] I riječi Isa, alejhis-selam: Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si. [6] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je podigao svoje ruke i zamolio: Gospodaru moj, moj ummet… moj ummet! Uzvišeni Allah rekao je: O Džibrile, idi do Muhammeda – a Gospodar tvoj je o svemu najbolje obaviješten – i pitaj ga šta ga je uplakalo. Džibril, alejhis-selam, došao mu je i upitao ga, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio ga je o tome šta je rekao, iako je Allah o tome najbolje upoznat. Uzvišeni Allah tada je rekao: O Džibrile, idi do Muhammeda i reci mu: ‘Mi ćemo biti zadovoljni tvojim ummetom i nećemo te ožalostiti.’ [7]
Ljudi moraju da se trude da budu dio tog ummeta.
Kaže Uzvišeni Allah: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku. [8] Voljeti Poslanika i biti dio njegova ummeta jeste pokoravati mu se i slijediti ga. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: Ko mi se pokori, pokorio se Allahu. Ko mi bude neposlušan taj je neposlušan Allahu…. [9] Opet se vraćamo na riječi Uzvišenog Allaha gdje je rekao: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. [10] I tim riječima čovjek se mora svaki dan vraćati. Mora ih naučiti napamet, mora ih studirati, mora ih živjeti i životom svojim braniti.
Ni jedna druga međuljudska veza nije usporediva s vezom između Allahova Poslanika i vjernika. Allahov Poslanik više voli vjernike i više brine za njihovo dobro nego što to čine njihovi roditelji ili oni sami. Roditelji, bračni drugovi ili djeca mogu i nauditi, egoistično se ophoditi ili navesti na greške i zablude, ali ne i Allahov Poslanik. On radi za svoj ummet samo ono što vodi vječnom dobru i sreći.
Sve što je pripovijedao je za dobrobit njegova ummeta. Pa kako čovjek može na njega lagati? Kako ga čovjek može ne slušati i njegove savjete ignorisati? Kako se čovjek može izigravati sa njegovim sunnetom kada misli da će se sam jednim mevludom u toku godine dana iskupiti i među njegove sljedbenike upisati? Zar stvarno misli da će se time spasiti. Još uvijek naš svijet nema naviku donositi salavat na Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem iako je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao da ko ne donese salavat kad se spomene njegove ime da je škrtac. A Allah će na donosioca salavata donijeti salavat deset puta. Još uvijek je za mnoge isto što je rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem i ono što je rekao neki “dobri” čovjek. Nekima je čak preče ono što je rekao neki šejh nego li Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Neki će kazati kako je danas drugo vrijeme i da se ne može praktikovati sunnet, ali to je pogrešno jer je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem rekao: Onaj ko ne želi moj način života, ni ne pripada meni. [11] Zaista je veliko neznanje i nesreća kazati kako su mnoge stvari iz sunneta prevaziđene. Neka znaju oni koji ovako misle da je sunnet vječan, a oni su prolazni. Sunnet će ih nadživjeti. Rekao je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem: Allah uvodi čovjeka u džennet sa sunnetom kojeg se pridržavao. [12]
Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem je rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati dok njegova strast ne bude slijedila ono sa čime sam došao. [13] Također je rekao: Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, neće biti pravi vjernik od vas onaj kome ja ne budem bio draži od njegovog imetka, djece, svih ljudi pa i od samog njega. [14]
Prenose Ibn Abbas i Enes, radijallahu anhum, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jednom upitao svoje drugove: Ko vas najviše zadivljuje vjerovanjem (imanom)? ‘Meleki’, odgovoriše oni. Kako da ne vjeruju kad su kod Gospodara svog? Onda će oni: ‘Poslanici.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Kako da ne vjeruju kad im se dostavlja objava? Onda oni rekoše: ‘Pa, mi.’ Ili su rekli: ‘Ashabi’. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Šta vam je, kako da ne vjerujete a ja sam među vama? Pa je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nastavio: No, najviše zadivljuje vjerovanje ljudi koji će doći poslije mene. Naći će Knjigu objave te u nju povjerovati i slijediti je. To su ljudi čije vjerovanje najviše zadivljuje. U nekim rivajetima stoji da je rekao: Vjerovat će u mene, a nisu me vidjeli. To su moja istinska braća. [15] Naravno to ne govori da smo mi bolji od ashaba. Oni su najbolji. Oni su Oni prvi, uvijek prvi! [16] ; Oni će Allahu bliski biti. [17]
Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je govorio o onim muslimanima koji će doći nakon odabranih generacija (ashaba, tabi’ina i tabtabi’ina). Muslimani koji će biti dosta slabiji u vjerovanju od ovih prvih odabranih generacija, ali će svojom borbom, žrtvom i ponosom što su Muhammedovi, sallallahu alejhi ve sellem, sljedbenici dostići velike stepene i položaje koji će zadiviti i samog Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i njegove časne ashabe, radijallahu anhum. To divljenje će ići dotle da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskazao veliki žal što nije vidio taj dio svog ummeta i odlikovao ih je posebnom titulom moja braća.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao na mezarje, pa rekao: Es-selamu alejkum, boravište naroda koji vjeruje, i mi ćemo vam se, inšallah, pridružiti., pa je nastavio dalje: Volio bih da smo vidjeli našu braću. Rekoše: Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče? Pa je nastavio Allahov Poslanik Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet. Rekoše ashabi: Kako ćeš poznati one koji još nisu došli, od tvog ummeta, o Allahov Poslaniče? Reče: Reci mi, kada bi čovjek imao konje s bijelim biljegom na čelu, da li bismo ih mogli prepoznati među potpuno crnim konjima? Rekoše: Mogli bismo, Allahov Poslaniče. On reče: Naša će braća doći svijetlih (bijelih) lica i čisti od abdesta, a ja ću ih predvoditi na Havd (vrelo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem).[18]
Drugu verziju ovog hadisa od Muslima navodi i ibn Hadžer el-Askelani ovako:
Prenosi El-Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Volio bih da sam sreo svoju braću! Rekoše: O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoja braća? Reče: Vi ste moji ashabi, a moja su braća ljudi koji će poslije mene doći i u mene vjerovati a nisu me vidjeli. Zatim je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: O Ebu Bekre, zar i ti ne voliš ljude do kojih je došlo da me ti voliš pa su te zavoljeli…[19]
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Primjer mog ummeta je kao primjer kiše: ne zna se jesu li bolje njegove prve ili potonje generacije.[20]
Svi ovi hadisi pokazuju koliko su dobri oni koji vjeruju u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nisu ga vidjeli.
Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je činio dobro svakome, ne pitajući se je li ta osoba dobra ili loša. Imao je najveće srce za sve ljude!
[1] Kur’an, Et-Tevbe, 127.
[2] Sahihu-l-Buhari, 4 tom, poglavlje Rikak, hadis broj 6483, str. 612.
[3] Kur’an, El-Azhab, 21.
[4] Buhari, Ebu Davud i Ahmed 3/175/12278 i ovo je njegova(Ahmedova) verzija. Čime nevjernik postaje musliman; http://www.minber.ba , 20. decembar. 2013., Autor: dr. Safet Kuduzović.
[5] Kur’an, Ibrahim, 36.
[6] Kur’an, El-Maide, 118.
[7] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o imanu – vjerovanju, hadis br. 96.
[8] Kur’an, En-Nisa, 59
[9] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – sažetak, 2/331, Poglavlje o vlasti, hadis br. 1223.
[10] Kur’an, Ahzab, 21.
[11] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o braku, hadis br. 795.
[12] Ahmed. Pogledati: Voljeti Poslanika, znači slijediti ga!, http://www.lijecenje-kuranom.com , 21. decembar. 2013. Hfz.mr. Senaida Zajimović.
[13] Hadis bilježe Et-Taberani i Ebu Nu’ajm, a po Neveviju je ovaj hadis vjerodostojan. Značenje kelime i šehadeta, http://www.minber.ba , 22. decembar. 2013
[14] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o imanu – vjerovanju, hadis br. 23.
[15] El-Mudžem el-kebir, 12/88, od Taberanija, hadis br. 12560, i El-Sahiha, šejha Albanija, hadis br. 3215, i El-Istizkar, 1/188, imama Ibn Abdul-Berra. Pogledati: Poslanikova braća, http://www.minber.ba , 1. januar. 2014., Halila ef. Makić.
[16] Kur’an, Waqia, 10.
[17] Kur’an, Waqia, 11.
[18] El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – izbor, Knjiga 1., Poglavlje o abdestu, hadis br. 129.
[19] Bilježi ga imam Ibn Hadžer El-Askalani u Lisanul-Mizan, 7/331, a osnova ovog hadisa je kod imama Muslima u prošlom hadisu. Pogledati: Poslanikova braća, http://www.minber.ba , 1. januar. 2014., Halila ef. Makić.
[20] Hadis bilježe imam Ahmed, Taberani i Ebu Ja‘la. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u djelu Sahih el-džami`u el-sagir ve zijadetuhu. Pogledati: Poslanikova braća, http://www.minber.ba , 1. januar. 2014., Halila ef. Makić.
u sljedećem dijelu
Istina i laž